Koliko ste puta kupili igračku koju je vaše dijete „moralo imati“, samo da bi dva dana kasnije završila zaboravljena ispod kreveta ili u kutiji koju više nitko ne otvara?
Svi smo prošli tu školu. Neki put nas ponese veselje, nekad popustimo pred molbama, a ponekad jednostavno ne znamo što bi stvarno razveselilo dijete. I nije ni čudo, djeca su nepredvidiva.
Ali dobra vijest je da postoje uzorci. Neke igračke gotovo uvijek razočaraju, dok druge iznova vraćaju osmijeh na dječja lica. U nastavku donosimo najčešće “promašaje” i prijedloge što odabrati umjesto njih, bez da se pokajete tri dana kasnije.
Igračke koje sviraju samo jednu pjesmu / imaju samo jednu funkciju
Sigurno ste i vi barem jednom kupili onu igračku koja svira, svijetli i trepće čim dijete stisne gumb. Prvi dojam je, pun pogodak. Dijete se nasmije, oduševi, možda zapleše. I sve se čini super.
Ali već nekoliko dana kasnije, ta ista igračka leži sa strane. Ne zato što je bila loša ili pokvarena, nego zato što je gotova. Ona odradi svoje čim se upali, a dijete nema više što s njom. Nema interakcije, nema izazova.
To ne znači da takve igračke treba izbjegavati po svaku cijenu. Neke od njih stvarno mogu razveseliti, pogotovo mlađu djecu koja se tek počinju igrati. No, kad gledamo dugoročno, većina tih igračaka postane zanimljiva samo na kratko jer djetetu ne ostavlja prostor da bude glavno u igri.
Djeca vole kad mogu nešto sami napraviti. Kad mogu istraživati, kombinirati, isprobavati i svaki put doći do nečeg novog.
Zato kao bolju alternativu predlažemo glazbene igračke koje potiču dijete da samo stvara zvuk, kao što su dječji bubnjevi, ksilofoni, tamburine ili šuškalice. Ove igračke ne “sviraju umjesto djeteta” već djetetu daju alat da samo istražuje ritam, zvukove, jačinu, kombinacije.
Osim što su zabavne, glazbene igračke pomažu u razvoju koordinacije pokreta, osjećaja za ritam i slušne pažnje. A i vama, iskreno, možda će biti lakše slušati spontani udarac u bubanj nego još jednom “Twinkle Twinkle Little Star” koja se ne zna sama ugasiti. 😄
Super komplicirane igračke koje nisu za njihovu dob
Koliko god želimo vjerovati da će naše dijete „brzo skužiti“ kako nešto funkcionira, ponekad jednostavno nije vrijeme za to.
Događa se da kupimo igračku koja izgleda super, ima sto dijelova, zvuči kao odlična ideja. Ali čim dijete pokuša nešto složiti i ne ide mu iz prve, stvori se frustracija. Nakon još par pokušaja, gotovo. Igračka završi na polici, a dijete se vraća onome što razumije i što mu je zabavno.
Jer ako je nešto preteško ili prekomplicirano za njihovu dob, djeca to neće „forsirati“. Oni žele uživati, igrati se bez stresa, a ne stalno tražiti pomoć ili se osjećati zbunjeno.
Zato je važno birati igračke koje prate njihov razvoj. Nisu svi spremni za isti izazov u isto vrijeme.
Umjesto da im nudimo set s tisuću malih dijelova koji im (još) ništa ne znače, bolje je ponuditi nešto poznato i njima blisko. Recimo, kućicu za lutke. Dijete odmah zna gdje bi tko spavao, kamo ide stol, što će lutke jesti. Sve krene prirodno i igra traje dugo.
Ili slagalice s većim dijelovima koje mogu same istraživati. Ili, naravno, plišanci. Jer čak i najmanje dijete zna kako zagrliti medu, pričati mu, uspavati ga u dekicu. I to je igra, ona prava, koja dolazi iz njih samih..
Igračke koje zahtijevaju stalni nadzor odraslih
Na prvu, sve izgleda super. Set s vodom, elektronikom, kablovima, “naprednim” opcijama…
Otvorite igračku i shvatite da pola stvari mora netko odrasli prvo spojiti, zalijepiti, napuniti, očistiti, paziti da nešto ne procuri… I onda još treba biti tu dok se dijete igra, jer nije baš skroz sigurno.
A što se dogodi kad vi više ne možete sjediti kraj njih ili kad im kažete “pričekaj malo”? Igra staje. Dijete gubi interes jer ne može ništa samo.
I onda se pitamo, kako to da ta igračka više nikoga ne zanima, a toliko im se svidjela na početku?
Zato je uvijek dobar izbor nešto što dijete može koristiti bez stalne pomoći. Igračke koje potiču samostalnu igru, ali su sigurne i jednostavne. Djeca, naprimjer, obožavaju „kuhati“, miješati i postavljati stol za svoje plišance. I ne trebate im ništa posebno pokazivatim oni znaju. Zato su dječje kuhinje uvijek odličan izbor.
Ili setovi alata. Poneki odvijač, čekić i čavlić (naravno, drveni ili plastični) i već su u svom svijetu popravaka. Dodajte plastelin i eto igre koja traje. Oblikuju, režu i kombiniraju bez straha da će nešto proliti ili pokvariti.
Takve igračke im daju osjećaj da nešto rade sami. I to je ono što djeci stvarno treba. Osjećaj da mogu.
A vama? Pruže barem deset minuta da popijete kavu na miru. I to nije mala stvar.
“Trend” igračke koje bljesnu i brzo nestanu
Svi ih znamo. One igračke koje dijete „mora imati“ jer su svi u vrtiću oduševljeni njima. Vidjeli su ih na YouTubeu, TikToku, u crtiću… I ništa drugo više ne postoji. Samo ta jedna stvar.
I naravno, želite ispuniti želju. Kupite je, dijete sja od sreće. I igra se jedan dan. Dva ako imate sreće. A onda? Već za tjedan dana, ta ista igračka stoji sa strane, kao da nikad nije bila važna.
To se događa jer su takve igračke često napravljene da privuku pažnju brzo, ali ne traju. Nemaju puno mogućnosti za igru. Nema prostora za maštu, za nastavak igre, za mijenjanje. Sve je vezano uz jedan lik, jednu epizodu, jedan “trenutni hit”.
I kad to prođe, gotovo je.
Zato roditelji sve češće traže nešto što će djecu zaokupiti dulje. Nešto što može rasti s djetetom, pratiti njihove promjene i svaki put ponuditi novu ideju za igru.
Tu ulaze u igru tematski setovi. Recimo, puzzle koje nisu samo za slaganje, već i za nečeg korisnog. Ili didaktičke igračke koje potiču logiku, koordinaciju i razmišljanje.
Još bolji su setovi za simboličku igru: mali doktor, slastičar ili trgovac. Djeca kroz te uloge stvaraju vlastite scenarije, razvijaju govor i empatiju i igra nikad nije ista. Danas liječe plišanca, sutra vas, prekosutra cijeli vrtić.
Što zapravo tražimo kad kupujemo igračku?
Istina je da ne postoji savršena igračka. Djeca su različita, svako dijete ima svoje interese, faze i “klikove”. Ali ono što gotovo uvijek prolazi su igračke koje:
- Potiču dijete da samo nešto napravi
- Omogućuju otvorenu, slobodnu igru
- Prilagođene su dobi i razvoju
- Ne ovise o stalnoj pažnji roditelja
Ako se dvoumite, pitajte se: „Može li se moje dijete igrati ovime i za tjedan dana, bez da mu sve bude isto?“ Ako je odgovor da, na dobrom ste putu.
A kad već birate s ljubavlju, birajte i pametno. Igračka koju dijete stvarno koristi nije ona koja najviše svijetli, nego ona koja im najviše ostane u rukama.