Sezona je godišnjih odmora, putuje se na more, odlazi se bakama i djedovima… uglavnom, sezona pakiranja. A svi znamo što to znači. Opći kaos. Nema šanse da negdje stignete, a da vam dijete ne kaže da ste mu zaboravili neku igračku, iako ste spakirali pola kuće.
Putovanja s djecom znaju biti prava mala pustolovina. Uzbuđenje, planiranje, nova mjesta… ali prije nego što uopće stignete do auta, autobusa ili aviona, čeka vas ona famozna faza: pakiranje. Ako ste ikad dan prije puta tražili drugu tenisicu, omiljenog plišanca ili onu “jedinu majicu” bez koje dijete ne želi ni krenuti, znate da to može biti sve osim mirno i jednostavno.
Dobra vijest je da ne mora biti tako. Uz malo pripreme i ako djecu uključimo na pravi način, pakiranje ne samo da može proći bez kaosa, nego može postati zabavan dio priprema za put.
Zašto je dobro da dijete sudjeluje u pakiranju
Možda će vam ovo zvučati kao dodatan posao, ali uključiti dijete u pakiranje zapravo će vam dugoročno olakšati stvari. Djeca se osjećaju važnije kad znaju da imaju svoju torbu i da su nešto sami odabrali i pripremili. Bit će im zanimljivo, a i lakše će prihvatiti ako nešto ne ide s vama, jer su i sami sudjelovali u izboru.
Pakiranje je prilika da dijete kroz igru uči o organizaciji, donošenju odluka i odgovornosti. Neće znati to tako nazvati, ali vi znate koliko to znači.
A da budemo iskreni, olakšat će i vama. Manje će biti zaboravljenih stvari (rekli smo manje :)), manje prekopavanja torbi i manje rečenica tipa “zašto to nismo ponijeli”. Kad dijete zna što je spakiralo, puno je manja vjerojatnost da će tražiti ono što nije ni uzelo.
Već od druge ili treće godine dijete može pomoći. Ne mora to biti cijeli popis, ali dovoljno je da izabere svoju pidžamu, omiljenog plišanca i možda onu majicu koju stalno nosi. Bit će ponosni vlasnici svog malog kofera, a vi ponosni na to koliko mogu kad im damo priliku.
I da, postoje oni simpatični dječji koferi s kotačićima koje klinci stvarno mogu sami vući. Imaju one super motive po sebi i djeca su oduševljena.
Kako odlučiti što ide u dječji kofer
Djeca vole kad imaju jasne okvire, ali i malo slobode. Kako to spojiti? Tako da im date strukturu, ali i prostor za izbor. Jedan od jednostavnijih načina je pravilo “tri stvari”. Neka dijete izabere tri majice, tri donja dijela i tri para čarapica ili donjeg rublja. Vi im ponudite opcije, a oni neka biraju.
Osim toga, spakirajte pidžamu, jednu omiljenu igračku, nešto za zabavu na putu poput slikovnice ili bojanke i ono što će ih najviše razveseliti, jednu stvar po vlastitom izboru. Ne pitajte zašto žele baš taj kamenčić, zgužvani papirić ili figuricu bez glave. Njima to nešto znači i to je dovoljno.
Naravno, pokušat će ubaciti još sto stvari i to često potpuno nepovezanih. Ali zato ste tu vi da to nježno filtrirate i s osmijehom objasnite što ide, a što ipak ostaje doma. Tako zadržavate red, a oni će se i dalje osjećati kao da su sudjelovali.
Večer prije puta: rutina koja spašava živce
Pakiranje večer prije puta nije samo praktično, nego vam stvarno može sačuvati živce. Umjesto da ujutro skačete po kući s jednom čarapom na nozi i pokušavate se sjetiti jeste li spakirali četkicu, sve možete obaviti u miru, bez žurbe.
Uključite i dijete u tu večernju rutinu. Dajte mu njegove stvari i dopustite da ih samo stavi u svoj kofer. Pomozite gdje treba, ali neka ono samo zatvori patent i odnese kofer do vrata. Taj mali zadatak za njih je velika stvar.
Kad mu kažete: “Ti si zadužen za svoju torbu”, vidjet ćete osmijeh koji govori sve. Osjećaj odgovornosti, važnosti i ponosa koji djeca osjete u takvim trenucima itekako vrijedi. A vama će sutrašnje jutro biti barem malo lakše.
Što sve olakšava pakiranje
Osim dobre organizacije, puno pomažu i stvari koje su prilagođene djeci. Lagani koferi koje mogu sami vući, pretinci koji pomažu da sve bude pregledno i, naravno, fora dizajn koji im se sviđa.
Djeca vole stvari koje su njihove. Ako je kofer sa životinjom koju obožavaju ili bojom koju vole, veća je šansa da će ga sami htjeti vući i čuvati. To je mali korak prema samostalnosti, a velika stvar za roditelje koji već imaju pune ruke svega drugog.
Na kraju…
Pakiranje ne mora biti stresno. Može biti zajednički trenutak koji dijete ne doživljava kao zadatak, nego kao uzbudljiv dio pripreme za avanturu. Kroz taj proces uči kako planirati, kako se organizirati i kako sudjelovati.
Možda će vam trebati malo više vremena nego da sve spakirate sami, ali kad vidite dijete kako ponosno vuče svoju malu torbu prema autu i govori “Ovo sam ja spakirao!”, znat ćete da je vrijedilo.