Ako imate djevojčicu kod kuće, onda već znate koliko njihova mašta može biti živahna, razigrana i bez granica. Kada biramo igračke za djevojčice, ne tražimo samo nešto “lijepo”. Tražimo ono što će ih zaista oduševiti, zadržati pažnju i istovremeno poticati razvoj. U ovom blogu donosimo Top 5 igračaka za djevojčice u 2025. godini, prema stvarnim preporukama roditelja koji su već prošli fazu “što kupiti”.
1. Dječje kuhinje
Ako imate djevojčicu koja stalno zaviruje u lonce, želi „miješati“ juhu s vama i pita može li razbiti jaje, onda znate koliko ih kuhanje fascinira. Nema tog ormarića koji neće pokušati otvoriti, ni te zdjele koju neće izvući . Makar ne zna točno zašto. Samo želi biti uz vas, gledati što radite i, po mogućnosti, sudjelovati.
Ali, ruku na srce, kuhinja i dijete često nisu najbolja kombinacija. Vruće tave, noževi, staklo… i odjednom vi više pazite da nešto ne poleti prema podu nego što razmišljate o ručku.
Zato su dječje kuhinje pravi spas.
I ne, ne mislimo na one stare verzije s dvije plastične posude i jednom kuhačom. Dječje kuhinje danas stvarno izgledaju ozbiljno. Baš kao mini verzije onih u časopisima za interijere. Imaju štednjak, pećnicu, hladnjak, sudoper, perilicu… čak i aparat za kavu! Neke kuhinje imaju zvučne efekte koji oponašaju kuhanje, pa kad dijete „zakuha ručak“, stvarno se čuje kako lonac krčka.
A još ako uz kuhinju imaju i set za čajanku, tu nastaje prava gozba! Male šalice, tanjurići, možda i drveni keks ili limunčić… I sve to pripremaju s tolikom pažnjom da se ne možete ne uključiti.
Zašto je to dobro? Zato što im daje slobodu. Nisu samo promatrači. U svojoj kuhinji, one su glavne face. One biraju što će se kuhati i kako će se poslužiti.
Iza svega toga krije se puno više od igre. Razvijaju motoričke vještine, uče redoslijed, odgovornost, kreativnost. Ali što je najvažnije? Osjećaju se sposobno. Uključeno. Važno.
2. Kućice za lutke
Ima nešto posebno u tim kućicama za lutke. Male sobe, minijaturni kreveti, stolovi s tanjurićima veličine kovanice… Sve to stane na dlan, ali u dječjim očima, to je cijeli jedan svijet.
Djevojčice se u ovakvoj igri izgube satima. Uređuju sobe, smještaju lutkice, presvlače ih, planiraju tko ide gdje spavati, tko kuha, a tko ide u školu. I ništa ne prepuštaju slučaju. Svaki detalj ima svoje mjesto.
U toj igri one nisu samo promatračice. One su arhitektice, dekoraterke, mame, tete i učiteljice u jednom. Ponekad lutke vode obitelj na izlet, drugi put se svađaju pa se mire. Sve ovisno o tome što se taj dan dogodilo u stvarnom životu. I baš zato je ta igra važna.
Kućica za lutke nije samo lijep dodatak sobi već pozornica na kojoj djevojčice obrađuju sve što proživljavaju. Uče razumjeti emocije, odnose, situacije. Kroz igru s lutkama često možete čuti priče koje vas iznenade. Jer su iskrene, dječje i potpuno iz srca.
I da, ne smijemo zaboraviti, uz sve to, razvijaju i finu motoriku dok namještaju namještaj, otvaraju male ladice, slažu minijaturne dekice.
A kad kućica ima više katova, terasu ili lift? E, onda je sreći stvarno nema kraja! Igra se širi iz sobe u sobu, iz dana u dan i svaki put izgleda drugačije.
3. Supermarket
Znate onaj trenutak kad ste u dućanu i vaša djevojčica pažljivo promatra kako prodavačica skenira artikle, otkucava račun, sprema novce u blagajnu? I dok vi trčite za akcijama i zbrajate cijene u glavi, ona zapravo upija svaki detalj.
Kod kuće, već isti dan, kreće: „Mama, igramo se dućana! Ja sam blagajnica, a ti kupuješ.“ I već ste u ulozi. Kupujete „proizvode“, plaćate „novčićima“, a ona vam ljubazno kaže: „Hvala, dođite opet.“
Zato je igračka dućan pun pogodak.
Ona joj daje sve što treba. Malu blagajnu s gumbima koje stvarno može pritisnuti, artikle koje može slagati po policama, vlastite novčiće i karticu. Neke djevojčice sve savršeno poslože, druge sve prodaju za 3 eura, bez obzira kupujete li „jagode“ ili „televizor“. Ali poanta nije u tome.
Poanta je u osjećaju važnosti.
Jer u toj igri one vode glavnu riječ. One su šefice trgovine. Same odlučuju što se danas prodaje, tko će čekati u redu, a tko ima „popust“. One organiziraju prostor, komuniciraju, rješavaju „probleme“ i brinu o blagajni kao da je prava.
I ono što je divno, ova igra nije nešto što traje dva dana. Djeca joj se vraćaju stalno. Danas je obična trgovina, sutra je voćarna, pa kiosk, pa kafić. Vi ste, naravno, stalni kupac. Bez prava na reklamaciju. 😄
Roditelji često kažu da ih ova igra iznenadi. Koliko traje, koliko su djeca ozbiljna u njoj, koliko se trude. I istina je, supermarket je jedna od onih igračaka koje djeci daju osjećaj kontrole, samopouzdanja i slobode, a da se pritom samo igraju.
I to je čista čarolija.
4. Kolica za lutke
S ovim jednostavno ne možete pogriješiti. Kolica za lutke su jedna od onih igračaka koje gotovo svaka djevojčica poželi imati. I to ne zato što su “slatka”, nego zato što lutke, naravno, moraju ići u šetnju!
U dječjoj sobi, hodniku, dvorištu, pa i do pravog parka, gdje ide dijete, ide i lutka. Pokrivena dekicom, s bočicom sa strane, možda i rezervnom dudom u džepiću.
Djevojčice vole osjećaj da brinu o nekome. Kroz igru s kolicima imitiraju ono što svakodnevno vide. Kako roditelji maze bebu, pokrivaju je, paze da joj nije hladno, ljuljaju je kad je nemirna.
U njihovoj maloj verziji svijeta, one postaju mame. Brižne, nježne, pažljive. I pritom, sasvim usput, razvijaju koordinaciju, ravnotežu i samopouzdanje.
A posebno je divno gledati ih kako se potpuno užive. Stanu, poprave dekicu, šapnu nešto lutki i nastave gurati kolica s onim posebnim izrazom ozbiljnosti koji samo djeca mogu imati kad “rade nešto važno”.
Kolica za lutke nisu samo igračka. To je poziv na šetnju, na ulogu, na brigu. A kad ih jednom dobiju, rijetko ih ispuštaju iz ruku.
5. Lutke
Teško je zamisliti dječji svijet bez lutke. Koliko god ih već imale, još jedna nikad nije višak. Uvijek se nađe mjesta za novu bebu, novu prijateljicu, još jednu „posebnu“ koja mora spavati baš uz njih.
Lutke su često prve s kojima djevojčice grade pravi odnos. Nisu to samo igračke. To su bebe koje treba nahraniti, utješiti, presvući. Prijateljice koje slušaju, pacijentice koje idu kod doktora, gošće na čajanki s najljepšim tanjurićima.
Kroz odnos s lutkom, djevojčice uče što znači brinuti se za nekoga. Razvijaju empatiju, nježnost, povezanost. Govore im što su radile taj dan, maze ih kad ih „boli trbuščić“, nose ih sa sobom. U vrtić, na izlet, u krevet, svuda.
I ono što je posebno, svaka lutka, čak i ako ih imaju pet, ima svoju priču i svoje mjesto. Jer svaka od njih je njihova.
Zato ako tražite poklon s kojim stvarno ne možete pogriješiti, uzmite lutku. Bit će voljena od prvog zagrljaja.
