Roditelji s velikim uzbuđenjem čekaju prve riječi svog djeteta. Hoće li prvo reći mama, tata ili možda neku sasvim neočekivanu riječ? Razvoj govora kod djece vrlo je individualan proces, ali jedno je sigurno. Djeca najviše uče kroz svakodnevne situacije i kroz igru. Upravo zato igračke mogu imati važnu ulogu u poticanju prvih riječi, razumijevanja i komunikacije.
Kada se dijete igra, ono ne razvija samo motoriku ili maštu. Kroz igru promatra, sluša, oponaša i pokušava ponoviti ono što čuje. Roditelji ponekad ni ne primijete koliko razgovora nastaje oko jedne jednostavne igračke. Upravo tu leži velika vrijednost igračaka koje potiču razvoj govora. One stvaraju situacije u kojima dijete spontano počinje koristiti riječi.
Kako igra potiče razvoj govora
Prve riječi kod djece ne dolaze odjednom. Prije nego što dijete počne govoriti, ono prolazi kroz faze slušanja, promatranja i oponašanja. Djeca najprije prepoznaju zvukove, zatim ih pokušavaju ponoviti, a tek kasnije počinju povezivati riječi s radnjama i predmetima.
Igračke u tome mogu biti odličan poticaj. Kada dijete drži neku igračku, gleda je i koristi je u igri, roditelji imaju priliku opisivati što se događa. Na primjer, dok dijete slaže kocke, roditelj može reći: “Stavili smo još jednu kocku” ili “Toranj je visok”. Na taj način dijete povezuje riječi s radnjama koje vidi i doživljava.
Važno je pritom imati na umu da igra ne mora biti komplicirana. Ponekad je dovoljna jedna jednostavna igračka koja potiče dijete da nešto pokaže, donese i imenuje.
Glazbene igračke koje potiču osjećaj za ritam, zvuk i komunikaciju
Glazbene igračke često imaju važnu ulogu u razvoju govora jer potiču slušanje i osjećaj za ritam. Djeca prirodno reagiraju na zvukove, melodije i ritmične ponavljajuće tonove. Kada dijete pritišće tipke na dječjem sintizajzeru ili pjeva u mikrofon, ono ne istražuje samo zvuk, već i vlastiti glas.
Takve igračke često potiču dijete da pokuša oponašati zvukove, pjevušiti ili ponavljati riječi pjesmica. Iako se to na prvi pogled čini kao obična zabava, upravo su takve aktivnosti važan dio razvoja govora. Dijete sluša, pamti i pokušava ponoviti ono što čuje.
Roditelji u takvim situacijama mogu dodatno poticati govor tako da zajedno pjevaju ili komentiraju zvukove. Na primjer, mogu reći: “Čuješ kako klavir svira?” ili “Sad ćemo otpjevati pjesmicu”. Takav razgovor djetetu daje osjećaj sudjelovanja i potiče ga da pokušava odgovarati glasovima ili riječima.
Igra uloga kao prirodan poticaj za govor
Jedan od najboljih načina za razvoj govora je igra uloga. Djeca vole oponašati svakodnevne situacije koje vide kod odraslih. Kada se igraju kuhanja, posluživanja kave ili brige o lutkama i plišanim životinjama, spontano počinju koristiti riječi i rečenice koje su čuli u stvarnom životu.
Primjerice, dječje kuhinje ili setovi s dječjim posuđem za igru često stvaraju male svakodnevne situacije koje potiču razgovor. Dijete može “kuhati”, posluživati ili nuditi piće i kolače. U takvoj igri roditelji mogu postavljati pitanja poput: “Što kuhaš?”, “Je li kava gotova?” ili “Možeš li mi donijeti šalicu?”. Takva pitanja potiču dijete da odgovori, čak i ako su odgovori u početku vrlo jednostavni.
Igračke koje oponašaju svakodnevne predmete kao što je dječji aparat za kavu ili toster posebno su zanimljive jer djeca kroz njih uče kako izgleda svijet odraslih. Dok pripremaju zamišljeni obrok ili poslužuju goste, djeca često razgovaraju sama sa sobom ili s drugima u igri, a to je vrlo važan korak u razvoju govora.
Igra doktora ili zubara također može biti zanimljiv poticaj za razgovor. Kada dijete pregleda plišanu igračku stetoskopom ili stavlja “zavoj”, često opisuje što radi i postavlja pitanja, a roditelji mogu kroz igru potaknuti dijete da imenuje dijelove tijela ili objasni što se događa.
Plišanci kao sugovornici u igri
Plišane igračke mnogoj djeci postaju prvi “sugovornici”. Dijete često razgovara s plišanim medvjedom, ovčicom ili drugom mekanom igračkom kao da je riječ o pravom prijatelju. Iako to izgleda kao jednostavna dječja igra, takav oblik komunikacije pomaže u razvijanju govora i izražavanja.
Djeca često pričaju svom plišancu što rade, gdje idu ili što žele. Roditelji se mogu uključiti u takvu igru tako da i sami “razgovaraju” s plišanom igračkom. Na primjer, mogu pitati: “Kako se zove ovaj pas?” ili “Je li gladan?”. Dijete će često pokušati odgovoriti ili ponoviti riječi koje čuje.
Takva igra potiče dijete da koristi nove riječi, ali i da razvija maštu. Plišane igračke pritom postaju dio male priče u kojoj dijete stvara vlastiti svijet.
Slikovnice i senzorne knjige kao poticaj za prve riječi
Senzorne knjižice također su vrlo korisne za razvoj govora. Djeca vole promatrati slike životinja, predmeta ili svakodnevnih situacija. Roditelji mogu pokazivati slike i imenovati ono što vide.
Na primjer, dok listaju knjižicu, mogu reći: “Pogledaj, ovo je sova” ili “Ovdje je slon”. Djeca često počnu ponavljati jednostavne riječi koje često čuju. S vremenom će početi prepoznavati slike i sami ih imenovati.
Senzorna knjižica ima dodatnu prednost, jer uključuje različite materijale i teksture. Dijete može dodirivati stranice, otvarati male dijelove ili istraživati površine, dok roditelj opisuje što se događa. Na taj način igra uključuje i dodir, vid i govor.
Kako roditelji mogu potaknuti govor kroz igru
Igračke same po sebi ne razvijaju govor. Najveću ulogu ipak imaju roditelji koji sudjeluju u igri. Djeca najviše uče kroz razgovor i ponavljanje.
Važno je govoriti jednostavno i jasno, opisivati radnje i postavljati pitanja. Ponekad će dijete odgovoriti samo pogledom ili gestom, ali i to je dio komunikacije. Roditelji mogu poticati dijete da pokaže, donese ili imenuje predmet.
Također je dobro djetetu dati dovoljno vremena da pokuša odgovoriti. Neka djeca trebaju više vremena kako bi pronašla pravu riječ. Strpljenje i poticaj u takvim trenucima vrlo su važni.
Najvažnije je da igra ostane opuštena i zabavna. Kada dijete uživa u igri, prirodno će biti spremnije komunicirati, ponavljati riječi i sudjelovati u razgovoru.
Igra kao svakodnevna prilika za razgovor
Razvoj govora ne događa se samo tijekom posebnih aktivnosti ili učenja. Najčešće se događa u običnim trenucima igre, kada dijete istražuje igračke, postavlja pitanja ili pokušava objasniti što radi.
Zato igračke koje potiču maštu, oponašanje i interakciju mogu biti vrijedan alat u svakodnevnom životu. One stvaraju male situacije u kojima dijete ima priliku slušati, govoriti i učiti nove riječi.
Kada se roditelji uključe u igru, razgovaraju s djetetom i potiču ga na komunikaciju, svaka igračka može postati poticaj za nove riječi, nove priče i nove načine izražavanja. Upravo kroz takve male svakodnevne trenutke djeca postupno razvijaju govor i sigurnost u komunikaciji.
